Pešić je ispričao u košarkaškom podkastu kako je izgledao njegov put od igrača do jednog od najuspešnijih trenera Evrope
U najnovijoj epizodi emisije „X&O’s Chat“ na UNA televiziji, Edin Avdić ugostio je jednog od najvećih trenera u istoriji evropske košarke - Svetislava Pešića.
U ekskluzivnom razgovoru bivši selektor košarkaške reprezentacije Srbije otkriva šta zaista znači jugoslovenska škola košarke, kako su njeni principi oblikovali generacije igrača i zbog čega njen uticaj traje i danas.
Reč je o specijalno razgovoru sa jednim od najvećih trenera koje je region ikada imao. U otvorenom i iskrenom intervjuu Pešić je govorio o svom putu, životu i karijeri koja ga je vodila kroz različite gradove, države i košarkaške kulture.
Neizbežno je pitanje bilo i kako se postaje jedan od najboljih trenera i šta ga čini posebnim u odnosu na druge.
"U Srbiji je košarka tako popularna, svaka reč se prima i meri na različite načine, ali ono što želim da kažem jeste da sam ja uvek mislio da nije najvažnije imati titule, ali vremena su se promenila definitivno. Prioriteti su se promenili, igrača, trenera, medija, navijača, svih. Ranije nije bilo jesi li pobedio ili izgubio, danas je bez obzira što si imao različite prepreke do cilja i pobede, pa izgubiš, danas se samo pita koliko imaš trofeja i jesi li ti pobedio ili izgubio. Po tome se danas meri rezultat i uspeh jednog trenera. Moja filozofija je bila da sam ja trener i da ja treba da pravim nekoga boljim nego što je bio. To znači da sam ja možda malo kasnije, ne baš na početku trenerske karijere, razumeo da trener ne bi trebalo da bude iznad kluba i iznad ekipe. To nije dobro prvo za njega, a drugo nije dobro za čitav projekat razvijanja tima, kluba i igrača", rekao je Pešić i dodao:

"Ako si iznad nečega, onda igrači kažu - on će to da reši, mi smo tu, ali ti nosiš odgovornost. A suština svega je kako povećati odgovornost igračima, proces uspeha. Imam veliko poštovanje za uspehe i titule mojih kolega, svi igramo da pobedimo, ali su različiti putevi do uspeha. Nije dobro da trener bude iznad svih, ali istovremeno igrači - oni treba da znaju da postoji samo jedna osoba koju oni treba da prate, a to je trener. Ako se tu nađe balans, da trener razume da nije iznad svih, a igrači znaju ko je osoba koja se prati, samo je pitanje dana kada će se postići uspeh".
Govorio je o tome kako je izgledalo živeti i raditi širom Evrope, šta ga je formiralo kao čoveka i trenera, kao i o lekcijama koje je naučio iz svakog izazova.
"Čitavog života sam pokušavao, mislim i da sam uspeo i ponosan sam, da pronađem balans između samopouzdanja i skromnosti. To je bio moj cilj. Ja sam zajeban, što se kaže, verujem u ono što radim, verujem u sebe, nadam se sa argumentima, ali istovremeno znam i da i drugi isto nešto rade, ponekad ili uvek bolje od mene, ja sam uvek spreman da to priznam, možda ne javno, ali spreman sam. Smatram da je to jedini način da ti kao trener budeš bolji, ali i kao osoba. Ljut sam na sve koji se ne identifikuju sa projektom. Mislio sam da ću čitavog života biti trener nemačke reprezentacije. Posle kad sam otišao u Albu, krenuli od nekog početka sa tim klubom i onda sam ja mislio da ću ceo život da živim u Berlinu. Posle sam bio trener Jugoslavije, pa Barselone, a ja nisam Berlin napuštao. Ja sam se identifikovao sa ljudima u klubu", rekao je Pešić i nastavio:

"Danas svi pričaju kako trener ne može da motiviše igrače, a niko ne pita ko motiviše trenera. I trener živi od motivacije. Da bi ti nekoga motivisao, treba da ti dođe energija i da ti budeš motivisan. Moje kolege se nisu identifikovale sa klubom, nego misle da im je to prolazna tačka, daju sve od sebe, ali ne i više od toga i ne daju sebe, tu su dok ne zove veliki klub i onda odu. Bez povezanosti sa projektom, gradom, ljudima - nema uspeha. Dođeš u Nemačku da budeš trener, a ne znaš jezik, moraš da učiš. Okej znaš engleski, lepo je to, ali mnogo je lepše da znaš nemački, da pokažeš javnosti širinu u komunikaciji na konferencijama, ali i sa ljudima u klubu. Tako ih respektuješ i to će ti se vratiti, lakše ćeš motivisati ljude kad naiđu prepreke, porazi, neuspesi".
Legendardni Kari otkriva da li je bilo teže početi nekada ili sada, šta čini uspešan sistem, kako se selektuje tim u klubu i u reprezentaciji, i kako se prepoznaje pravi vođa na terenu.
Pešić je uporedio metodiku rada nekada i danas, objasnio proces uvođenja mladih igrača i otkrio kakvi će profili košarkaša obeležiti igru budućnosti.
"Najveći trener sa ovih prostora je Ranko Žeravica. On je stvarao igrače, on je stvarao trenere, menjao je metodiku treninga, menjao je selekciju talenata. On je pravi i jedini naslednik prethodnih generacija, na čelu sa profesorom Nikolićem. On je taj koji je bio apsolutni autoritet, ne samo po pričama, nego po načinu kako je on objašnjavao košarku i trenirao. Bio sam igrač Partizana, on je mene trenirao, trenirali smo 3x3, bek-krilo-centar, to je danas NBA. Gledam NBA i uživam u tome, za mene je to najbolja košarka na svetu. I ova naša je isto najbolja, ali sa drugačijim pravilima. To su drugačije košarke", objasnio je legendarni Kari i dodao:

"Jugoslovenska liga koja je tada bila jedna od tri najbolje lige u Evropi - nije imala strance. Naši protivnici su imali po četiri, pet stranaca, a mi smo igrali sve sa domaćim igračima. Igraš sa najboljima u Evropi, kao i sada, ali danas ako imaš problem sa plejmejkerom ti odeš i potpišeš Amerikanca. Fali ti centar, ti možeš da potpišeš tri stranca, kakva hoćeš. Mi smo bili prisiljeni da stvorimo te "strance", nisi mogao da ga kupiš. Bosna uđe u prvu ligu, ja 22 godine i trener mi kaže hajde da izguramo ove mlade igrače, a ja mislim da li se zeza, ja najiskusniji i najstariji u timu sa 22 godine. Morali smo sami da stvaramo igrače, moralo je da se radi, nedostatak kvantiteta se nadomešćivao kvalitetom. Jednom dnevno smo trenirali, ali čitav dan, ne izlaziš iz hale".
Pešićeve priče o radu, disciplini i viziji košarke inspirišu i danas, a njegova iskustva pokazuju koliko je posvećenost važna za vrhunske rezultate.
"Lako je postaviti cilj, ali je proces doći do njega, pobede, porazi, povrede...U ono vreme kad pobediš to je zadovoljstvo, ali nema slavlja. Sada, kad pobediš slavi se kao da je to zadnja utakmica, a kad izgubiš odmah vređanja. Hoće odmah rezultat, jer ulažu pare, ali gde to ima odmah rezultat. Druga su vremena, pogotovo kod nas, navijači imaju pravo, moraju emociju da pokažu. Gledam ja igrače, ali gledam i trenere kako postavljaju odbranu, ali i komentatore slušam, treba da edukuju navijače. Treba neki navijači da znaju zašto je postignut koš ili zašto nije uspeo poen, komentator mora da se pripremi", rekao je iskreno Pešić i dodao:
"Ja sada gledam puno utakmica, šta ću drugo da radim, gledam, analiziram. Sve što sam godinama u sebi sakupljao sa aspekta igre, ja sada imam vremena da analiziram. Još uvek me služi um, ne zaboravljam, nije kao što kažu da me je izdao, da zaboravljam tajm aut da uzimam na vreme i tako to. Treniram, mora da imam dobru fizičku spremu da bi um mogao da reaguje. Nisam doneo odluku da li ću nastaviti trenerski posao, odmaram sada", poručio je Pešić.
Celokupan intervju pogledajte u video snimku na početku teksta.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







