Eksperti navode da su najveći krivci velika moć industrije fosilnih goriva, nedostatak dogovora i težina problema
Narodi sveta i dalje ne uspevaju da se udruže u spasavanju planete od ekološke krize. U proteklih nekoliko meseci pregovori koje su sponzorisale Ujedinjene nacije o rešavanju klimatskih promena, zagađenja plastikom, gubitka globalnih vrsta i sve većeg broja pustinja, ili su potpuno propali ili su imali ograničene rezultate koji nisu smanjili razmere problema.
Eksperti navode da su najveći krivci velika moć industrije fosilnih goriva, nedostatak dogovora i težina problema koji pokušavaju da reše.
Napredak jeste ostvaren, posebno u pogledu klimatskih promena, ali je veoma mali i spor.
„Da li je to frustrirajuće? Jeste. Da li je teško? Jeste, ali to je jedini način na koji manje i siromašnije nacije mogu da dobiju mesto za stolom pored moćnih bogatih zemalja. Ne bih to klasifikovala kao potpuni neuspeh. Ipak razumem frustraciju brzinom i razmerom ishoda“, ističe izvršna direktorka Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu Inger Andersen.
Borba za planetu počela je 1987. usvajanjem sporazuma u Montrealu koji zabranjuje hemikalije koje uništavaju ozonski omotač. Nakon toga je usledio samit o Zemlji 1992, da bi s vremenom broj takvih sastanaka bivao sve manji.
Konferencija o očuvanju biodiverziteta u Kolumbiji u oktobru ove godine završila se bez značajnijeg dogovora osim priznavanja napora starosedelaca.
U novembru na klimatskom samitu Kopu 29 u Bakuu, postignut je ključni cilj – povećanje finansija za siromašne zemlje kako bi se izborile sa zagrevanjem, ali ograničeni iznos je uznemirio zemlje u razvoju, a analitičari kažu da to nije ni približno dovoljno.
„Samo ove godine videli smo da veliki broj konferencija nije imao dobar ishod. Od one o biodiverzitetu, preko klimatskog samita, do sporazuma o plastici, a zatim i sporazuma o dezertifikaciji, za koji nismo sigurni šta će se dogoditi. Mračan je period jer ti ugovori zaista ne daju konkretna rešenja“, kaže direktor energetske pravde iz Centra za biološku raznovrsnost Žan Su.
Pre devet godina, kada se više od 190 zemalja okupilo da usvoji istorijski Pariski sporazum, kojim se zemlje obavezuju da će smanjiti emisiju gasova sa efektom staklene bašte, preovladavalo je mišljenje da je zdrava planeta od koristi svima. Međutim, u međuvremenu to smo zaboravili.
„Činjenica je da dugoročno svi imamo koristi od stabilnije, bezbednije, pravednije i zdravije planete. To treba da naglasimo, jer ljudi to zaboravljaju. To je način razmišljanja kojim smo se vodili kada je trebalo postići Pariski sporazum, i zato smo imali punu podršku“, objašnjava bivša sekretarka UN za klimu Kristijana Figeras.
Svi eksperti navode da i dalje imaju nade bilo zahvaljujući ili uprkos onome što se do sada dogodilo.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







