Rekreativno trčanje nije takmičenje, već ulaganje u sopstveno zdravlje
Foto: ShutterstockTrčanje je jedna od najjednostavnijih i najprirodnijih ljudskih aktivnosti. Od davnina je pratilo čoveka, prvo kao način preživljavanja, a danas kao oblik rekreacije i očuvanja zdravlja. Njegova najveća prednost je dostupnost - ne zahteva skupu opremu, teretane ni članarine, dovoljno je samo da obujete patike i izađete napolje.
Pored toga, rekreativno trčanje može se praktikovati gotovo bilo gde i u bilo koje doba dana, što ga čini jednom od najfleksibilnijih fizičkih aktivnosti. Ipak, koliko god bilo prirodno i jednostavno, trčanje zahteva i određenu dozu pažnje - pre svega kada je reč o izboru podloge, jer upravo ona često odlučuje hoće li trčanje doneti zdravlje ili povredu.
Trava i prirodna zemljana podloga najčešće se preporučuju rekreativcima, a posebno onima sa osetljivim zglobovima. Mekano tlo amortizuje udarce i značajno smanjuje opterećenje na kolena, kukove i skočne zglobove. Pored toga, blaga neravnina i promena terena aktiviraju dodatne stabilizacione mišiće, što doprinosi jačanju muskulature.
Međutim, upravo ta neravnina može predstavljati i rizik - klizava trava posle kiše ili kamenčići na stazi mogu dovesti do uganuća. Ipak, kada se bira siguran i proveren teren, ovo je podloga koja se s pravom naziva "prijateljem zglobova".
Za one koji žele potpunu kontrolu uslova, traka za trčanje je gotovo idealno rešenje. Njena površina je ravna, meka i projektovana tako da ublažava udarce, pa je odličan izbor za početnike, kao i za one koji se vraćaju posle povrede. Pored toga, traka omogućava precizno podešavanje brzine i nagiba, što je korisno kod planiranih treninga ili rehabilitacije.
Ipak, treba imati u vidu da ovakvo trčanje može postati monotono i da se manje angažuju mišići koji služe za održavanje ravnoteže. Zato stručnjaci često savetuju da se traka kombinuje sa trčanjem na otvorenom, kako bi se postigao pun efekat.
Najdostupnija, ali ujedno i najneprijateljskija podloga za zglobove jeste - beton, odnosno asfalt. Gotovo svaki grad nudi kilometre takvih površina, ali njihova tvrdoća nosi ozbiljan rizik. Udarci koje zglobovi trpe pri svakom koraku ovde su najjači, pa dugoročno mogu izazvati bolove, upale i povrede.
Iako ravna površina olakšava kretanje, upravo ta kombinacija tvrdoće i ponavljanja istog pokreta čini asfalt najmanje poželjnim terenom za trčanje.
Studije pokazuju da trčanje po mekšim podlogama može smanjiti opterećenje na zglobove i do 40% u poređenju sa asfaltom - podatak koji sam za sebe govori da ovu opciju treba svesti na minimum.
Trčanje je neprocenjivo za zdravlje, ali da bi donelo samo dobro, treba birati teren na kojem se trči. Ako imate osetljive zglobove ili tek ulazite u svet rekreacije, odlučite se za travu, zemljane staze ili traku za trčanje.
Beton i asfalt ostavite za kraće distance i povremene treninge, nikako za stalnu praksu.
Na kraju, zapamtite - rekreativno trčanje nije takmičenje, već ulaganje u sopstveno zdravlje. A svaki pametan izbor podloge produžava to ulaganje i čini ga još vrednijim.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







