Psihijatar i psihoterapeut Irena Đorđević objašnjava kako da razlikujemo funkcionalnu depresiju od klasične i zašto je važno na vreme potražiti pomoć
Foto: PixabayPsihijatar i psihoterapeut Irena Đorđević govorila o značaju psihoterapije i sve češćim problemima savremenog čoveka sa mentalnim zdravljem.
"Psihoterapija je potrebna svakome, jer u suštini menja nas kao ličnost na bolje. Kada su u pitanju teški psihički poremećaji, ljudi često nemaju uvid da im je potrebna pomoć. Čitavo okruženje to vidi, ali oni sami to ne prepoznaju. Tada nastaje ozbiljan problem jer je situacija vrlo kompleksna. Ipak, sve više ljudi se odlučuje na psihoterapiju", ističe Đorđević za K1.
"Funkcionalna depresija je izuzetno učestala. Savremeno društvo diktira perfekcionizam - nikada nismo dovoljno dobri, uvek moramo da radimo više da bismo bili bolji. Ljudi su stalno u haosu, iscrpljeni, dolazi do stanja ‘pregorevanja’. Problem nije samo u količini rada, već u tome što ne postoji zadovoljstvo i energija koju možemo nakupiti i koristiti za druge stvari.
Funkcionalna depresija se javlja kada nešto uradimo, ali smo nakon toga toliko umorni i iscrpljeni da ne osećamo zadovoljstvo, već samo utisak da smo nešto obavezni da završimo. To često prati anksioznost – stalna briga, očekivanje nečeg neprijatnog, unutrašnja napetost. Takvo stanje iscrpljuje jer anksioznost stalno prisutna stvara osećaj nemira i depresivnosti. Perfekcionizam modernog društva dodatno potencira ove izazove, jer ljudi stalno upoređuju svoje rezultate sa drugima i nikada nisu zadovoljni postignutim.“
"Depresija se klasifikuje prema težini i može biti blaga, u kojoj spada i funkcionalna depresija. Blaga depresija u kliničkom smislu jeste manja, ali za osobu koja je doživljava to uopšte nije blago - nema uživanja u aktivnostima, pati od nesanice i dekoncentracije, izbegava društvene kontakte.

Funkcionalna depresija može se rešavati psihoterapijski, često i bez lekova, u zavisnosti od stepena problema i koliko osoba može da se posveti terapiji. Teža depresija zahteva uključivanje lekova. Klinička depresija podrazumeva postojanje tuge bez vidljivog razloga ili intenzivnije nego što bi okolnosti zahtevale. Dodaju se gubitak volje, želje za aktivnostima, promene u ishrani, snu, libidu, higijeni, osećaj besmisla, krivica, a ponekad i otuđenje od realnosti.
Kod depresivnih osoba suicidne misli mogu se pojaviti kod oko 75%, dok manji procenat – oko 11–15% – zaista izvrši suicid. Suicidnost je kompleksna i ne mora uvek biti povezana sa depresijom“, objašnjava Đorđević.
"Kada simptomi traju duže od 15 dana, tada možemo govoriti o depresivnoj slici i pokušati da utvrdimo da li je postojao neki okidač. Ukoliko su se pojavili nakon stresnih situacija, normalno je tugovati. Međutim, ako to nije slučaj, ponekad se osoba jednostavno istroši od života koji vodi.
Postoji i maskirana depresija, kada osoba ima određene fizičke tegobe koje ne može da reši. Nakon što prođe sve specijaliste i kada se isključe fizički uzroci, upućuje se kod psihijatra jer se radi o psihološkom problemu.
Unutar porodica se nekada ne razgovara mnogo o emocijama, što je češće kod starijih generacija. U novijim generacijama o emocijama se priča mnogo više", zaključila je Irena Đorđević.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







