Ubrzan puls, preznojavanje, osećaj napetosti u mišićima, strepnja, zabrinutost, strah, nemir, nervoza, sve su ovo neki od simptoma anksioznosti
Anksiozni poremećaji su drugi na listi najčešćih poremećaja, odmah nakon kardiovaskularnih problema. Prema podacima Instituta "Dr Milan Jovanović Batut" 33,5 odsto mladih u Srbiji pati od poremećaja anksioznosti.
To je povećanje u odnosu na prethodni period, kada ih je bilo između 10 i 20 odsto. Da li je ovo još jedna epidemija novog doba, kako da je prepoznamo, šta do nje dovodi i kako se leči?
Ubrzan puls, preznojavanje, osećaj napetosti u mišićima, strepnja, zabrinutost, strah, nemir, nervoza, sve su ovo neki od simptoma anksioznosti. Ovaj kompleksan fenomen uključuje psihičke, ali i telesne tegobe. To je hronično osećanje koje se javlja kada postoji ideja da nam predstoji pretnja, koja može, ali i ne mora biti stvarna, usled čega se javlja stanje uznemirenosti.
Kako ljudi često mešaju osećaj straha sa osećajem anksioznosti mi smo od stručnjaka potražili objašnjenje kako da razlikujemo realan strah, a kako anksioznost.
"Strah je nešto što se javlja na neku konkretnu situaciju, ima visok intezitet i ima ograničeno vreme trajanja. Anksioznost nije odgovor na neku konkretnu situaciju nego može biti na nešto dugoročno, na nešto što ni ne postoji sada nego mi procenjujemo da može da bude. Više kao neki hroničan strah niskog inteziteta", kaže za UNU Mihailo Ilić, psihijatar na Institutu za mentalno zdravlje Beograd.
Bilo koja stresna situacija može da nas uvede u stanje anksioznosti: opterećenje na poslu, problemi u međuljudskim odnosima sa bliskim ljudima, fizička bolest, rastanak sa partnerom, smrt najbližih osoba.
Svaki problem ima i svoje rešenje pa tako i anksiozni poremećaj. Dva glavna lečenja u psihijatriji su farmakoterapija i psihoterapija, ali postoje i druge metode borbe koje zajedno malim koracima dovode do pobede.
"Prva stvar fizička aktivnost. Dokazano smanjuje simptome anskioznosti, 45 minuta do sat vremena vežbanja je ekvivalent kao da popijem o neku tabletu za smirenje. To je jedna stvar, druga stvar je socijalna mreža podrške, kontakti sa ljudima, mogućnost da se osetimo da negde pripadamo", ističe Ilić.
Život je neizvestan, nepredvidiv, ponekaa težak, a društvene mreže koje propagiraju vrstu nerealnog ideala kako treba živeti i šta treba raditi, kao i konstantno poređenje sa drugima generiše osećaj konstantne nelagode.
Sreća u nesreći je da mladi danas otvorenije pričaju o mentalnom zdravlju i spremniji su da priznaju da ih takve stvari muče. Ne zaboravite da je anksioznost samo jedna vrsta ljudskog iskustva koja je rešiva.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







