Objavljeni nalazi su ključni za razumevanje efekata svemirskih letova na ljudski mozak i ponašanje
Foto: ShutterstockBoravak u bestežinskom stanju mikrogravitacije može da ima dramatične efekte na ljudsko telo, ali naučnici su nedavno otkrili još jedan, koji bi mogao da objasni zašto se neki astronauti teško prilagođavaju posle povratka na Zemlju, prenosi Science alert.
Nakon boravka u svemiru koji može da traje i svega nekoliko nedelja, kod astronauta mogu da se razviju merljive promene u samom obliku mozga. Kod dužih putovanja kroz svemir, te promene mogu da potraju najmanje šest meseci. Iako se većina deformacija mozga oporavila tokom šest meseci posle leta, neke su ostale.
Te promene su suptilne – najviše nekoliko milimetara – ali deluje da najduže opstaju u delovima mozga povezanim sa ravnotežom, propriocepcijom i senzomotornom kontrolom, što bi moglo da bude razlog za dugotrajan problem pojedinih astronauta da ponovo uspostave ravnotežu u Zemljinoj gravitaciji.
„Zapažamo sveobuhvatne promene položaja mozga unutar lobanje posle svemirskog leta i u analognom okruženju“, piše tim koji predvodi fiziološkinja Rejčel Sajdler sa Univerziteta na Floridi.
Ona smatra da su ovi nalazi ključni za razumevanje efekata svemirskih letova na ljudski mozak i ponašanje.
Kada astronauti provode vreme u svemiru, tkiva u telu imaju tendenciju da se prilično pomeraju. Bez uticaja gravitacije, telesne tečnosti počinju da se preraspodeljuju ravnomernije.
To nije posebno problematično, ali menja način na koji mozak „leži“ u lobanji. Prethodna istraživanja pokazala su da se centar mase mozga astronauta posle svemirskog leta pomera nagore u lobanji, u poređenju s merenjima pre leta.
To nije jedini pokazatelj da se u lobanji mogu dogoditi neobične stvari. Studija iz 2015. godine, u kojoj su ljudi bili zatvoreni u nagnutom krevetu sa glavom okrenutom nadole – tehnika na Zemlji koja imitira preraspodelu tečnosti u mikrogravitaciji – takođe je otkrila promene ne samo u centru mase, već i u zapremini određenih delova mozga.
Sajdler i njene kolege želeli su da iskoriste te naznake i precizno kvantifikuju šta se tačno dešava s mozgovima astronauta dok provode vreme u svemiru.
Njihova studija obuhvatila je 26 astronauta – 15 kojima su mozgovi mereni pre i posle leta u okviru ove studije, i 11 čija su merenja pre i posle leta bila uključena iz ranije objavljenih radova.
Njihova analiza obuhvatila je i merenja mozga kod 24 učesnika 60-dnevne studije nagnutog kreveta koju je sprovela Evropska svemirska agencija.
Detaljna merenja pokazala su da se mozak tokom svemirskog leta pomera nagore i unazad u lobanji.
Međutim, mozak se pomerao i na druge načine; ne ravnomerno, već tako da se različite regije menjaju u različitim smerovima, na način koji se ne može objasniti samo pomeranjem celog mozga.
To ukazuje da se menja i sam oblik mozga. Najizraženije promene zabeležene su kod dužih boravaka u svemiru – mozak astronauta koji su proveli godinu dana u svemiru mogao je da se promeni i do dva ili tri milimetra.
Ovo je potkrepljeno podacima iz studije nagnutog kreveta, koja je pokazala i da se komore – džepovi ispunjeni tečnošću u mozgu – pomeraju nagore u mikrogravitaciji i u analognim uslovima, što snažno ukazuje na to da preraspodela tečnosti igra važnu ulogu u ovim promenama.
Ništa od ovoga nije povezano sa promenama ličnosti, inteligencije ili kognicije. Umesto toga, najveće promene su izgleda uticale na delove mozga zadužene za funkcije koje pomažu mozgu da prati položaj i kretanje tela u prostoru.
Najveće promene dogodile su se u zadnjoj insuli, delu mozga koji obrađuje ravnotežu. Najizraženija pomeranja u ovom regionu, otkrili su istraživači, bila su povezana sa lošijom ravnotežom po povratku na Zemlju.
Astronauti često navode da imaju problem sa stabilnošću danima ili nedeljama nakon sletanja, dok se suptilniji oporavak senzomotorike može nastaviti mesecima.
Ako promene u obliku mozga igraju ulogu u oporavku astronauta, ove informacije bi mogle da pomognu naučnicima da osmisle bolje programe za vraćanje tela u „zemaljski režim“.
„Ovaj rad unapređuje naše razumevanje neuroanatomski promena u uslovima mikrogravitacije i pruža kvantitativne ciljeve ishoda za razvoj intervencija i optimizaciju strategija oporavka posle leta, kako bi se zaštitilo zdravlje astronauta u budućim poduhvatima istraživanja svemira“, pišu istraživači.
Takođe navode da zdravstvene i posledice po ljudske performanse ovih pomeranja i deformacija mozga povezanih sa svemirskim letovima zahtevaju dodatna istraživanja kako bi se otvorio put ka bezbednijem ljudskom istraživanju svemira.
Nalazi su objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







