Žene koje su izašle iz nasilja svedoče i o psihičkom zlostavljanju koje se s vremenom pogoršavalo
Dve dame koje su pretrpele nasilje otvorile su nam dušu i za UNU ispričale svoje životne priče. Kažu da su im brakovi na početku izgledali idealno, međutim kako je vreme prolazilo, njihov odnos se menjao i završio ružnim scenama.
"Bacio me na krevet i legao mi nogama na grudi. Tu sam dobila prvi šamar. Zatim je usledilo više šamara i ja sam samo gledala kako da se izvučem iz tog klinča. Bacio me je sa leđa, tu sam imala povredu, ali taj adrenalin i konfuzija u glavi, nisam osetila bol uopšte. Ja sam imala do skoro gips, imala sam prelom ruke, povredu glave, čela i povredu nosa. U tom momentu nisam osećala nikakav bol, samo sam gledala kako da izađem“, kaže žena žrtva nasilja B. S. za UNU, čiji je identitet poznat redakciji.
Žene koje su izašle iz nasilja svedoče i o psihičkom zlostavljanju koje se s vremenom pogoršavalo. Iza sebe su ostavile sve, kako bi se spasle od nasilnika.
"To je jedno psihičko maltretiranje koje je bilo konstantno. Bukvalno konstantno. Bilo je i fizičkog, da me je napao i davio pred detetom. To je psihičko maltretiranje, maltretiranje u smislu da vam određuje koliko ćete novca dobiti, kako ćete živeti, šta ćete raditi. Uslovljavanje jednostavno za sve“, svedoči nam naša druga sagovornica L. S, takođe žrtva porodičnog nasilja.
Iako ovakvi slučajevi uzdrmaju javnost, podaci pokazuju da je femicid u Srbiji zabrinjavajuće čest problem. Tako su poslednja dva ubistva u samo jednom danu, u Bajinoj Bašti i Nišu otvorila pitanje institucionalnog odgovora na nasilje nad ženama.
"Mnogo tih slučajeva bili su oni gde su postojale zapravo mere zabrane prilaska, gde su postojale određene kazne za počinioce, a da su ih oni iznova i iznova kršili i gde su institucije ostale neme na to. Dakle, jedan nivo problema definitivno jeste to što se nasilje vidi kao neki porodični problem, o kom ne treba da govorimo izvan porodice i ne treba da reagujemo na to. A drugi nivo jeste ovaj društveni, institucionalni, gde prosto institucije ne sankcionišu na adekvatan način nasilje prema ženama“, objašnjava za UNU Jelena Riznić iz Ženske solidarnosti.

Kako ističu iz Autonomnog ženskog centra, dve trećine žrtava u Srbiji su žene starije od 46 godina, a najčešći razlozi zbog kojih ne prijavljuju nasilje jesu nepoverenje u institucije i strah.
"Kod ovih starijih žena stvarno imate taj deo patrijarhata - da je sramota razvesti se, da je sramota prijaviti, da nemaju znači nikakvu podršku odrasle dece. Da su verovatno ceo život bile nezaposlene, žive u imovini koja je suštinski u vlasništvu supruga, to jest njegovo nasleđe. Znači one su godinama ulagale u nešto što ništa nije njeno“, ističe za UNU Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.

Zato ne smemo da ćutimo. Nasilje nad ženama nije privatna stvar, već društveni problem, i tiče se svih nas.
Ćutanje institucija i ravnodušnost okoline ostavljaju žrtve same, a kada sistem zakaže, nasilje se ponavlja. Vreme je da se prekine krug i da se preuzme odgovornost.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







