Majske tragedije će svima ostati urezane u sećanje
Tri godine nakon nezapamćenih tragedija, u kojima je ubijeno 19 nevinih bića u samo 48 sati, u OŠ "Vladislav Ribnikar", Duboni i Malom Orašju, Srbija i dalje traži odgovor na isto pitanje – zašto?
Dva odvojena zločina počinili su tada trinaestogodišnji tinejdžer koji je u Ribnikaru ubio devet svojih drugova i drugarica i školskog čuvara i ranio šestoro, i Uroš Blažić, dvadesetogodišnjak koji je u Duboni i Malom Orašju ubio devet i ranio 12 mladih ljudi.
Nakon toga usledile su mere i reakcije države i društva, no je li to bilo dovoljno da se potpuno probudi svest o tome gde moramo da budemo bolji kako se nešto slično nikada više ne bi dogodilo?
Stručnjaci upozoravaju da su promene često bile kratkoročne, bez dubinske reforme i stvarnog suočavanja sa uzrocima nasilja u školama, među mladima, ali i društvu uopšte. Šta smo naučili za ove tri godine?
Gosti emisije „Podne“ bili su su neuropsihijatar i dečji psihijatar u penziji dr Zoran Dimitrijević i bivši pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije Dejan Radenković.
Dimitrijević je istakao da je posle ovih tragedija mislio da će doći konačno do reformi što se tiče zdravstva i školstva, da bi se prevenirali ovakvi slučajevi.
„Moje lično mišljenje je - danas ne mogu da budem raspoložen i nisam bio raspoložen ni 3. i 4. maja pre tri godine, sedeo sam i plakao kao čovek i kao roditelj i zapitao se da li sam svojim radom doprineo da se tako nešto spreči. Mislim da jesam u tom delu što stalno govorim o prevenciji. Za ove tri godine mi znamo da je rečeno da će zakon biti pooštren prema maloletnicima, da će se starosna granica sniziti za krivična dela koja su takve težine, da mogu da odgovaraju krivično, da će se u školama uvesti preventivni rad, da će biti u svakoj školi pedagog i psiholog“, rekao je dr Dimitrijević za UNU i dodao:

„Meni ostaje jedno pitanje posle tri godine - da li će se sve samo završiti na jednom događaju? Da će biti osuđeni roditelji, da će mali Kosta ostati u bolnici, a to je moje subjektivno mišljenje, tri godine je prošlo i nismo čuli da li je bio bolestan ili ne. Sačekaće se do punoletstva, a onda će ga neka komisija proglasiti da je bolestan, opasan po okolinu i predložiti lečenje u nekoj ustanovi zatvorenog tipa“, kazao je dr Dimitrijević.
On je naglasio da su za tri godine morali da budu doneti zakoni mere prevencije i da se stvore multidisciplinarni timovi, a ne, kako je rekao da se „u škole zapošljavaju industrijski psiholozi, ljudi bez iskustva“, jer sa decom treba da rade najodgovorniji, najstručniji i oni sa najvećim iskustvom.
Radenković je objasnio da je „jedino što je gore od toga kada se dese ovakve tragedije, jeste da se iz toga ne izvuče nikakva pouka“.
„Da izvučemo pouku da je potrebno da se reformišemo pre svega, tako što će veći akcenat da bude na preventivi, ali ne samo gledajući jednu kariku u čitavom lancu koja se bavi vaspitanjem dece. Sve počinje od kuće i od porodice koje su temelj svega, ali oni nisu jedini subjekt koji treba da utiče na vaspitanje, nego i društvo i mediji. Kada pogledamo istoriju tog deteta, ima dosta toga što nije urađeno s njim na vreme i što je dovelo do devijantnog ponašanja“, rekao je Radenković u razgovoru za UNU.

Objašnjava Radenković da po njegovom mišljenju nije urađeno sve što treba, kada je reč o daljim koracima u prevenciji posle ove dve velike tragedije u srpskom društvu.
„Usledila je jedina u tom momentu normalna reakcija države, u škole su dovedeni policajci, razgovaralo se sa decom, ali se nije našlo dugoročno rešenje. Mi i dalje nemamo adekvatne psihologe u školama koji mogu da rade sa tom decom. Lično mislim da postavljanje policajaca u školama jeste bilo dobro rešenje, ali nije dugoročno“, smatra Radenković i naglašava da nije saglasan da se za svako krivično delo ide na smanjivanje starosne stranice odgovornosti.
Dr Dimitrijević smatra da su se obe tragedije mogle sprečiti.
„I jedno i drugo je moglo da se spreči. Dete se prati od rođenja, kad pođe u školu ne prate ga samo lekari, već i vaspitači, nastavnici, profesori. Razredni starešina ne treba da bude onaj ko ne predaje đacima, jer tako ne može da ih upozna. Od devetoro ubijenih đaka, ubijeno je osam devojčica, nama kao dečijim psihijatrima to govori mnogo o Kosti, pogotovo kad se zna i kakve je izjave davao na suđenju. Ako se uzme u obzir ponašanje deteta u školi i na ekskurzijama, da je bio povučen, da je izbegavao društvo, onda svaki stručnjak može da zaključi da problem postoji i da treba povesti računa“, rekao je dr Dimitrijević i dodao:
„Što se tiče Dubone, ponašanje momka koji je ubio toliko ljudi, bilo je katastrofalno pre tragedije, i niko ništa nije uradio da to spreči. Posle tri godine, delim tugu sa roditeljima, uništeni su im životi i porodice. Može da se uradi nešto, da ne ostane na ovome, neka je ovo iskustvo, neka reagujemo kada nešto primetimo kod deteta. Da se napravi strategija, treba raditi sa decom, empatija ne postoji između vršnjaka, zašto smo došli dotle?“
Roditelji koji su doživeli ovu tragediju, prema rečima dr Zorana Dimitrijevića, neće se oporaviti od gubitka, samo nauče da žive sa tim i velikim sećanjima.
Otac koji je izgubio dvoje dece u tragediji u Duboni, Saša Panić, rekao je za UNU da je svake godine posebno težak dan kada se masakr desio.
„Težak mi je dan. Kao i svaki drugi dan, tri godine nama prolaze teški dani i noći, a danas pogotovo. Teško mi je da prihvatim da nemam sina i ćerku, da neću nikada da ih vidim. Živim za to da isteram pravdu do kraja, oni su na pravdi Boga izgubili živote i mnoga deca u Srbiji zbog takvih monstruma su izgubili živote“, rekao je Panić.

Dodao je da zakoni nisu promenjeni i da pred ovakvim zakonima, smatra, zločinci ne mogu da dobiju adekvatne kazne.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







