Masakri u Gracu i Ribnikaru: Psihološkinja za UNU objasnila zašto dolazi do tragedija u školama

Deca su u ovom trenutku pokazala da izgleda da ne mogu više da izdrže neke stvari, rekla je naša sagovornica

Autor: Andrea Radovanović
11.06.2025. 20:00
  • Podeli:

Događaji kojima svedočimo poslednjih dana, poput onog u Gracu, ali i pretnje ubistvom u osnovnoj školi na Novom Beogradu, ne samo što nas ne ostavljaju ravnodušnima, već nas i teraju da se zapitamo zašto nam se sve češće dešavaju. O tome smo razgovarali sa psihologom Snežanom Repac.

Dečak koji je pretio da će počiniti zločin u osnovnoj školi u Beogradu navodno je, kako kažu iz škole, "da bi mu bilo zanimljivo da se ponovi Ribnikar". Šta se dešava u toj glavi?

"Nažalost, zbog svih faktora koji determinišu trenutak u kojem se desio Ribnikar, kao i posebno sa osvrtom na moć obaveštavanja, moć informativnosti - moć medija koji su na neki način istakli i izbacili jedan takav slučaj u etar, pre svega na internet, dobijen je neviđen publicitet, ali negativan", kaže Repac na početku razgovora za UNU.

Ali šta se dešava u glavi dečaka, na šta on pomisli kad tako nešto može da izgovori?

"Dete koje ima poseban način gledanja na svet, na sebe, koji ima neku svoju unutrašnju fizionomiju koja je možda malo nekritična, ili je negde sklon nekim ekstremističkim shvatanjima kroz koje on sebe afirmiše, znači može da shvati - u psihologiji je to poznato kao copycat efekat - može da shvati da je takav dečak dobio publicitet. S druge strane, pokazuje i koliko je nezadovoljan svojim životom - zašto nekom šaljem poruku da se ponovi Ribnikar? To je zaista strašno".

Strah od potencijalnih tragedija je na vrhuncu. Juče - masovno ubistvo u školi u Gracu, pre dve godine - Ribnikar. Zajednički imenitelj ovih zločina jeste da su se desili tamo gde nikako ne bi smeli - u školi. Kako smo došli dotle?

"Deca su u ovom trenutku pokazala da izgleda da ne mogu više da izdrže neke stvari. E sad, treba videti i zbog čega su oni došli u situaciju da to pokažu. Detinjstvo jeste težak period života, u kome se oblikuje karakter, u kome se dosta toga trpi... Mi ne možemo odmah da kažemo da neko ima tačno određenu psihopatologiju, ne postoji karakterističan obrazac psihopaloški koji će da se poveže sa ovakvim činom. Svi koji su učinili ovakva neka dela, oni su se razlikovali i kao ličnosti, svako je to uradio zbog nekih svojih ili potreba, ili strahova, ili nekih potisnutih emocija. Najčešće su u pitanju oni koji ne mogu da kontrolišu svoje impulse, koji imaju težak poremećaj svojih ličnih kočnica, koji imaju velike teškoće sa inhibiranjem svojih agresivnih i sadističkih impulsa, a moguće je da i sa druge strane nešto trpe što ih jednostavno preplavljuje, tako da se na kraju krajeva taj bes obruši na nekoga na koga ne treba". 

Teško je nama koji o ovakvim događajima izveštavamo, ali je svakako najteže onima koji su bili svedoci ili izgubili nekog svog. Kako se nositi sa takvom traumom?

"Meni je u glavi jedna misao, a to je da su deca nekako isturena sada kao nosioci i borbe, borbe koja nije primerena njihovom uzrastu, borbe koja je kao neki teret koji preuzimaju za promenu društva oko sebe, umesto promene sebe i prilagođavanje sebe. Znači, deca više sada smatraju da treba oko njih da se prilagođava njima. A oni treba da imaju kapacitet za promenu zato što je prosto priroda procesa vaspitavanja takva - da se menja. Međutim, ako neko živi okružen oružjem, ako živi okružen nasiljem, on više izgubi tu svoju prirodnu sposobnost za adaptaciju upravo zbog traumatskog efekta. Njegov kapacitet za prilagođavanje je smanjen, odnosno uništen, i to jeste taj efekat posttraumatizacije u kojem jednostavno više ne radi psihološki mentalizam, da kažem, integritet je narušen i ne postoji više način u kome jedna zdrava ličnost može da donosi neka bolja rešenja koja su konstruktivna - koja nisu destriktivna ni po koga, koja su umerena, uravnotežena, izbalansirana", zaključila je psihološkinja Snežana Repac.

  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()

  • Najnovije
  • Najčitanije
  • Povezano