Profesionalni vozači svakodnevno prevoze na hiljade putnika, a svaka njihova odluka može biti presudna za bezbednost na putu
Još jedna autobuska nesreća, ovaj put kod Uba - srećom bez žrtava, ali sa ozbiljnim upozorenjem. U autobusu koji je sleteo s puta nalazilo se više putnika, a prema prvim informacijama, uzrok udesa najverovatnije je ljudska greška.
Iako se sve završilo bez tragičnih posledica, pitamo se koliko su bezbedni putnici u privatnom prevozu i gde leži odgovornost profesionalnih vozača?
Za razliku od teške nesreće u Sremskoj Mitrovici, u udesu kod Uba, srećom, niko nije nastradao. Profesionalni vozači svakodnevno prevoze na hiljade putnika, a svaka njihova odluka može biti presudna za bezbednost na putu.
Zato su obuka, redovne provere i odmor vozača, ključni deo tokom vožnje.
"Moraju biti odgovorni u obavljanju svog posla. Agencija za bezbednost saobaćaja kontinuirano sprovodi aktivnosti u cilju povećanja bezbednosti i bezbedne vožnje. Međutim bez aktivne i lične odgovornosti samih vozača, ne možemo postići željene ciljeve. Poseban apel na prevoznike i nadležne institucije da se pojača nadzor kako bismo smanjili broj saobraćajnih nezgoda odnosno spasli ljudske živote", ističe za UNU Mirko Koković iz Agencije za bezbednost saobraćaja.
U praksi, međutim, to izgleda malo drugačije. Vozači su često izloženi dugim smenama, pritisku poslodavaca i rokovima koji ne ostavljaju prostor za odmor.
Kontrola poštovanja radnog vremena i tehničkog stanja vozila, prema oceni stručnjaka, na potrebnom je nivou. Zabrinjava, međutim, saobraćajna kultura.
"Ljudi ne shvataju ozbiljnost vožnje i ne cene dovoljno tuđi život. Ono što je razlika u ponašanju kod nas i u zemljama koje imaju visoku bezbednost u saobraćaju, znatno veću nego kod nas je u tome što oni svakoj nezgodi daju publicitet i objavljuju je na svim sredstvima informisanja pa čak i one fotografije koje naš narod ne voli da vidi, a to je kad nekome otkinu ruku, mozak prospu po kolovozu i tako dalje. Japanci to objašnjavaju na sledeći način, imaju svoj moto koji kaže: što više krvi na ekranu, to manje na ulicama", ističe za UNU profesor Saobraćajnog fakulteta u penziji Milan Vujanić.
Nesreće nas podsećaju na to koliko je tanka linija između profesionalne rutine i sekunde koja može promeniti nečiji život. U saobraćaju nema mesta nepažnji ili kompromisu sa bezbednošću.
I dok putnici veruju da su u sigurnim rukama, odgovornost vozača ne završava se zatvaranjem vrata autobusa - ona traje tokom svake pređene kilometraže. Jer, svaka nesreća koja se „srećom“ završi bez žrtava, istovremeno je i upozorenje da sledeća možda neće.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







