Njen uspeh došao je u ključnom trenutku Bouvijeve karijere
Foto: ProfimediaPesma "Golden Years" objavljena je kao singl pre tačno 50 godina, 21. novembra 1975, pre ostatka albuma "Station to Station".
"Golden Years“ stigla je u trenutku kada je Dejvid Bouvi ponovo definisao šta njegova "plastična duša“ može da postane, ali sa primetnim sazrevanjem energije koju je ranije oblikovao.
Objavljena kao singl 21. novembra 1975, pre ostatka albuma "Station to Station", "Golden Years“ se pojavila u periodu tranzicije kada nije bilo izvesno da će Bouvi uopšte biti taj koji će pevati snimljenu verziju, prenosi Collider.
Elvis Prisli čekao je u pozadini kao mogući izvođač, ali Bouvijeva interpretacija na kraju ju je učinila hitom, dovodeći je do 10. mesta na Billboard Hot 100 listi.
Njen uspeh došao je u ključnom trenutku Bouvijeve karijere, koji mnogi fanovi smatraju njegovim kreativnim vrhuncem. Stihovi "Golden Years“ otkrivaju priču o izolaciji, naivnosti i gubitku pravca. To je ujedno bio i odraz Bouvijevog stanje u to vreme.
Pesma predstavlja njegovu izvanrednu sposobnost da spoji američki pop sa izrazito evropskom senzibilnošću, suptilno nagoveštavajući eksperimentisanje koje će obeležiti Berlin trilogiju.
Neverovatno, "Golden Years“ je prvobitno napisana s idejom da je peva Elvis Prisli, prema biografijama Dejvida Bouvija. Bouvi i Prisli u to vreme bili su pod etiketom RCA Records, a Prisli je preslušavao Bouvijeve demo snimke.
Prislijev menadžer, pukovnik Tom Parker, smatrao je da bi bilo pametno da Bouvi piše pesme za "kralja", s obzirom na lakoću saradnje koju im je zajednička izdavačka kuća omogućavala.
U biografiji Dejvida Baklija, "Strange Fascination – David Bowie: The Definitive Story", zapisano je da je Bouvi jednostavno "obožavao“ Prislija i da bi voleo priliku da sarađuje s njim. Ali Elvis Prisli nikada nije snimio verziju "Golden Years“, uprkos tome što su kancelarije dvojice umetnika bile u kontaktu.
Ono što je takođe zanimljivo je da su ova dva muzička diva rođena na isti dan - 8. januara.
Vokalni uticaj Elvisa na pesmu
Kada preslušate "Golden Years“, jasno je zašto bi Elvis Prisli bio izvanredan izvođač te pesme. Vokal na snimku počinje prepoznatljivo elvisovski – dubok, gladak, hladnokrvno isporučen.
Već u prvoj strofi Bouvijev glas se melodijski i ritmički prepliće, prateći slobodnu elastičnost koju je Prisli učinio ikoničnom dvadeset godina pre nego što je "Golden Years“ snimljena.
Bouvi se poziva na Prislijevu tehniku kroz celu pesmu, ali jedan stih u drugoj strofi to čini posebno precizno: "In walked luck, and you looked in time / Never look back, walk tall, act fine", odiše toplom baritonskom snagom koja je smireno obuzdana, labavo oblikovana fraza koja daje prednost izrazu nad ritmičkom strogošću.
Bouvi je neverovatno izvodio različite likove, a pastiž Elvisa Prislija bio je pametan način da utelovi osećaj nostalgične duše u svom naprednom funku. Suptilno referišući na ikonu, Bouvi je hrabro poručio da njegova muzika cilja na legendarne domete, i to je zaista i postigla.
Nakon Bouvijevog uspeha sa pesmom "Fame", on i njegova izdavačka kuća želeli su ponavljanje rezultata. Bouvi je proširio upbeat funk elemente tog snimka da bi postavio temelje albuma "Station to Station".
"Golden Years“ je suzdržanija od velikog zvuka pesama "Young Americans“, "Fascination“ i "Fame“ s prethodnog albuma iz 1975, i više naginje ka hladnijem, sofisticiranom istraživanju muzike inspirisane soulom.
Usporavanje tempa takođe implicira tiho pripremanje za eksperimentisanje koje je Bouvi u potpunosti prihvatio kroz Berlin trilogiju.

"Golden Years“, kao i ostatak albuma "Station to Station", može se smatrati kreativnim mostom između Bouvijevog "plastičnog soula“ i kasnijeg avangardnog zvuka krajem sedamdesetih.
U to vreme, 1975. godine, Bouvi je bio na vrhuncu upotrebe droga. Živeo je u Los Anđelesu u nezdravom stanju, često doživljavajući paranoju.
Stihovi "Golden Years“ pričaju priču o osećaju izgubljenosti i izolacije, sa stihovima poput "Run for the shadows / In these Golden Years“, koji izražavaju gotovo strašljivo stanje unutar rastrzanog osećaja sebe.
Postavljeni uz optimistični soul instrumental, stihovi nose snažan osećaj sumnjičave melanholije, koja je preneta sa Young Americans i još više proširena na Station to Station, u još distanciranijem maniru.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







