Ovo je njena konačna odluka
Foto: M.P./ATAImagesŽelja Nade Obrić je, kada je njena sahrana u pitanju, pomalo neobična, jer je poželela da se njena večna kuća nalazi pored njenog bivšeg muža i o tome govori bez ustručavanja.
Naime, ona ovu temu ne izbegava.
Kada je 2020. godine počela borba sa koronavirusom činilo se kao da jedan po jedan pevač odlazi sa ovog sveta, što od pomenutog virusa, što od drugih bolesti. Ova činjenica unela je nemir na estradi. No, pevačica Nada Obrić se, kako kaže, smrti ne plaši. Naprotiv, ističe da je sve u vezi s njom rešila.
"Čitala sam da se Lepa Lukić naljutila kad su je pitali jel napisala testament i kupila grobno mesto. E pa ja ne bežim od toga. Biće to u Beogradu, na Bežanijskom groblju", rekla je Nada.

"Iako sam se od bivšeg muža Ace razvela pre 18 godina, jer me je prevario, ja sam ipak odlučila da kada umrem budem sahranjena u istu grobnicu sa njim. Ipak sa tim čovekom imam dvoje dece, Itanu i Sašu. Verovatno će sad mnogi i da me osuđuju, ali baš me briga, to je moja konačna odluka i kraj", zaključila je pevačica.
"Ja nisam pisala testament, jer među mojom decom nema zle krvi, znaju oni šta ja imam i šta će da podele. Nemam strah ja od toga da unapred raspoređujem i delim. Moj pokojni muž i ja smo sve to na vreme rešili", rekla je ona za Star.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







