Razumevanje razlike između ljubavi i limerencije može biti teško, ali je neophodno za trajnu sreću
Foto: ShutterstockNeurobiolog doktor Tom Belami počeo je da proučava limerenciju - dok se i sam borio sa tim da je prevaziđe, piše Gardijan.
On piše da ga priroda ljubavi nije toliko zanimala, sve dok nije postala problem.
"Tokom adolescencije prolazio sam kroz niz intenzivnih, uglavnom neuzvraćenih zaljubljenosti, ali sam pretpostavljao da je to ona uzvišena agonija želje koju pesnici i tekstopisci toliko nastoje da pretoče u reči. Kao doktorand neuronauke devedesetih godina upoznao sam ženu koja će kasnije postati moja supruga i u koju sam se duboko, gotovo apsurdno zaljubio. Uživali smo u uzajamnoj sreći i ja sam samouvereno pretpostavio da sam konačno shvatio kako ljubav funkcioniše, zadovoljan svojom intuitivnom veštinom. I bio sam u pravu iznenađujuće dugo", rekao je on.
Kako je rana zaljubljenost ustupala mesto stabilnosti, toplini i emotivnoj povezanosti, venčali su se, dobili decu i započeli srećan i siguran porodični život.
"Stvari su krenule naopako tek kada sam - u prilično klišeiziranoj krizi srednjih godina - slučajno postao opčinjen jednom koleginicom. Vratili su se vrtoglavi usponi adolescentskih zaljubljenosti, ali sada pomešani sa osećajem krivice zbog implicitne izdaje. Imao sam potpunu intelektualnu jasnoću o tome kakav ishod želim - da prekinem tu opčinjenost i uklonim pretnju svom braku - ali sam uprkos tome stalno iznova neuspešno pokušavao da savladam svoja osećanja. Jednostavno nisam mogao da ih isključim", naveo je on.
Da bi se odupro iskušenju, postavio je jednostavnu granicu: nikada neće otkriti svoja osećanja.
"Ne znam da li je osoba prema kojoj sam osećao limerenciju ikada to shvatila. Trudio sam se da to sakrijem, ali možda je bilo nekih 'znakova'. Trudio sam se da zadržim profesionalnost dok sam vodio svoju privatnu psihološku bitku, ali nisam bio siguran da ću pobediti. Prvi put u životu razumeo sam dilemu zavisnika - deo vas želi da padne na moralnom testu, jer neuspeh znači da možete da zadovoljite svoju žudnju", kazao je on.

Imao je osećaj kao da živi u izmenjenom mentalnom stanju, ali to se pokazalo kao njegova prva velika prednost.
"Kao akademik i neuronaučnik, izmenjena stanja svesti bila su upravo oblast mog stručnog interesovanja. Počeo sam da proučavam literaturu o ljubavi, neurohemijsku osnovu euforije i procese koji upravljaju zavisnošću. Prekretnica je nastupila kada sam čitao malo poznatu knjigu koju je krajem sedamdesetih napisala psihološkinja Doroti Tenov 'Love and Limerence, the Experience of Being in Love'. Savršeno je opisivala moje iskustvo", kazao je.
Tenov je skovala termin "limerencija" da opiše opijajuću ranu fazu ljubavi, definisanu euforijom, snažnim osećajem emotivne povezanosti, promenama raspoloženja, nametljivim mislima, pojačanom uzbuđenošću, opsesivnom zaljubljenošću i nevoljnom žudnjom za drugom osobom.
Smatrala ju je posebnim mentalnim stanjem u kojem se ljudi nalaze kada fiksiraju pažnju na drugu osobu.
Pod pravim uslovima, aktivacija sistema uzbuđenja, nagrade i vezivanja u mozgu može učiniti da jedna osoba postane izuzetno romantično privlačna. Ona postaje glavni izvor nagrade u životu osobe koja doživljava limerenciju, jer izaziva izuzetno snažan prirodni osećaj ushićenja.
Ako prepreke ili neizvesnost sprečavaju otvoreno izražavanje tih osećanja i limerencija ostane nerešena, isti neuralni sistemi mogu biti dovedeni u stanje preterane aktivacije koje podseća na zavisnost.
Većina ljudi je upoznata sa idejom zavisnosti od seksa, ljubavi ili pornografije.
U tom smislu, limerencija se može razumeti kao zavisnost od druge osobe. Njeno društvo zaista može delovati opijajuće.
"Ovaj uvid doveo je do važne odluke i moje druge velike prednosti - rekao sam svojoj supruzi šta mi se događa i otkrio da je i ona doživela limerenciju. Razumela je kroz šta prolazim. To je bila prekretnica. Više nisam vodio tajnu ličnu bitku, već smo supruga i ja zajedno radili na rešavanju problema. Počeo sam da testiram metode za prevazilaženje opčinjenosti, preokretanje mentalnog obrasca i oslobađanje od limerentnog stanja. To je značilo da moram da prekinem navike koje su jačale limerenciju: ograničio sam kontakt sa koleginicom, namerno prekidao maštanja i preoblikovao lepe uspomene tako da se fokusiram na njihove negativne strane. Podjednako važno, shvatio sam da ne mogu da koristim samo mentalno kažnjavanje - morao sam da razvijem novu, pozitivnu i smisleniju viziju budućnosti", kazao je dr Belami.

"Napredak je bio spor, ali stalan", dodao je.
Između ostalog, pokrenuo je blog u kome je zapisivao svoja iskustva i šta je iz njih naučio.
Počeli su da se javljaju različiti ljudi - advokati koji su razvili limerenciju prema svojim klijentima; pacijenti koji su se zaljubili u svoje terapeute; ljudi čiji se nekada brižan partner pretvorio u okrutnog preljubnika u maniji opsesivne, zavisničke ljubavi.
Sajt je prerastao u zajednicu ljudi koji pokušavaju da razumeju svoju limerenciju - kako je počela, šta govori o njima i gde u njihovoj ličnoj istoriji leže koreni te romantične ranjivosti.
"Iznova i iznova posetioci su opisivali isto otkrovenje koje sam i ja doživeo dok sam čitao knjigu Doroti Tenov: 'Da, to je tačno ono kroz šta prolazim! Nisam poludeo. I nisam sam'."
Blog je ušao u novu fazu prikupljanja informacija i usavršavanja definicije limerencije.
"Analizirane su studije slučaja, a sproveo sam i anketu preko istraživačke agencije kako bih dobio nepristrasnu procenu koliko je limerencija česta u opštoj populaciji", rekao je naučnik.
Rezultati su pokazali da je 50–60 odsto ljudi iskusilo limerenciju, a od tih ljudi polovina ju je doživela toliko intenzivno da je ta zavisnost narušila njihove živote.
"Zaista izgleda da postoje dva 'plemena ljubavi': limerentni i nelimerentni, koji ranu fazu ljubavi doživljavaju na potpuno različite načine. Neki od nas upadaju u divlje, ekstatične zaljubljenosti koje deluju kao potpuno drugačiji režim rada mozga, dok drugi mogu da uživaju u 'energiji nove veze' bez gubljenja kontrole. Nesklad između očekivanja ta dva 'plemena' o tome kako bi ljubav trebalo da se oseća objašnjava mnogo slomljenih srca i romantičnih nesporazuma kroz koje svi prolazimo", ocenio je on.

Naučio je i da je limerencija podjednako česta kod muškaraca i žena, bez obzira na seksualnu orijentaciju, ali postoji jedna grupa koja je posebno sklona tom iskustvu: ljudi sa anksioznim stilom vezivanja.
"To je obrazac emocionalnog povezivanja koji karakterišu nesigurnost i stalna sumnja. Takve osobe traže mnogo bliskosti od partnera, veoma su osetljive na strah od napuštanja i često brinu o stabilnosti svoje veze. Male nesuglasice sa partnerom mogu im delovati kao velika pretnja. Smatra se da takvo psihološko stanje potiče iz neujednačene brige u ranom detinjstvu", dodao je.
U anketi koju je sproveo 79 odsto ljudi sa anksioznim stilom vezivanja reklo je da je doživelo limerenciju.
Nakon sedam godina, nekadašnja destruktivna opčinjenost sada mu, kaže, deluje kao nešto iz daleke prošlosti.
"Zahvalan sam što me je to iskustvo na kraju dovelo do novog smislenog pravca u životu i do stvaranja zajednice koja pomaže ljudima koji prolaze kroz iste teškoće", zaključio je on.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







