Za Srbiju je posebno važan 30. oktobar
Foto: ShtterstockProfesor Ekonomskog fakulteta Veljko Mijušković objašnjava da su napadi na naftna postrojenja i transportnu infrastrukturu na Bliskom istoku, kao i međusobni napadi Rusije i Ukrajine na energetske objekte, doveli do stvarnih poremećaja u snabdevanju naftom. Smatra da bi stabilizacija mogla da usledi sredinom naredne godine, ukoliko ne bude novih sukoba.
Za Srbiju je posebno važan 30. oktobar, kada ističe operativna licenca NIS-a. Novinarka Ružica Vranjković očekuje njeno produženje, iako odluka iz Vašingtona još nije stigla.
Cena nafte na svetskom tržištu premašila je 117 dolara po barelu, a pojedine analize ukazuju da bi uskoro mogla da dostigne i 120 dolara. Napadi na energetsku infrastrukturu, poremećaji u snabdevanju i višestruko skuplji transport dodatno podižu cene, dok stručnjaci upozoravaju da će za obnovu oštećenih postrojenja biti potrebne godine.
Veljko Mijušković objašnjava da na rast cena istovremeno utiču smanjena ponuda, veći troškovi transporta i osiguranja, ali i potreba za obnovom oštećenih energetskih postrojenja.

Prema njegovoj oceni, ukoliko ne bude novih poremećaja, izvesna stabilizacija snabdevanja mogla bi da usledi sredinom naredne godine, ali će potpuni oporavak pojedinih kapaciteta trajati znatno duže.
Novinarka RTS-a Ružica Vranjković navodi da je spisak faktora koji utiču na poskupljenje nafte sve duži. Pored sukoba na Bliskom istoku i problema u Ormuskom moreuzu, na tržište utiču i napadi povezani sa Saudijskom Arabijom i Hutima, protesti u Libiji, kao i oštećenja naftne infrastrukture.
Posebno ukazuje na rast troškova prevoza nafte, koji u pojedinim slučajevima dostižu višestruko veće iznose nego ranije.
"Prema poslednjim analizama, znači, supertanker koji prevozi naftu iz Amerike, iz Meksičkog zaliva u Aziju, košta – cena je porasla i 10 puta. Znači, sa devet miliona dolara, cena je skočila na preko 80 miliona dolara", ističe Vranjkovićeva za RTS.

Objašnjava da se, zbog visokih troškova prevoza, pojedine zemlje odlučuju i za pretovar nafte u manje tankere, što dodatno poskupljuje snabdevanje.
Prema njenim rečima, povećane su i premije osiguranja od ratnog rizika, a najnoviji podaci ukazuju da su na pojedinim rutama porasle i deset puta.
Profesor Mijušković objašnjava da postoje tri osnovna načina na koja sukobi i napadi na energetsku infrastrukturu utiču na cene nafte.
Prvi je direktno smanjenje ponude, jer se uništavanjem postrojenja smanjuju proizvodni i transportni kapaciteti.
Drugi je povećanje troškova osiguranja i transporta, koji utiču na konačnu cenu energenata.
Treći faktor predstavljaju troškovi obnove oštećenih postrojenja, za koje će biti potrebna značajna ulaganja.

Mijušković napominje da se ti troškovi ne prenose u potpunosti na potrošače, jer deo snose osiguravajuće kompanije, vlasnici postrojenja i države.
Ipak, naglašava da su sadašnji poremećaji mnogo ozbiljniji od početnih reakcija tržišta na izbijanje sukoba.
Dok su na početku krize cene u velikoj meri reagovale na strah od nestašica, sada su, kako objašnjava, prisutni i stvarni problemi u snabdevanju.
U razgovoru je navedena Blumbergova procena da bi obnova energetske infrastrukture na Bliskom istoku mogla da košta oko 58 milijardi dolara.
Mijušković ističe da brzina oporavka zavisi pre svega od toga da li će biti novih napada i oštećenja.
"Podrazumevajući da nema nikakvih daljih potresa, što je malo verovatno uzimajući ove nestabilnosti, i da krenete sada sa zanavljanjem kapaciteta, u nekom operativnom smislu, pretpostavka je da će negde polovinom naredne godine moći najveći deo tih kapaciteta da bude koliko-toliko stavljen u funkciju", objašnjava Mijušković.

Međutim, upozorava da će za rekonstrukciju pojedinih postrojenja biti potrebni meseci, pa i godine.
Vranjkovićeva dodaje da neke procene govore o periodu od dve do tri godine, dok su ranije analize pominjale i pet do sedam godina za obnovu najteže oštećene infrastrukture.
Prema oceni sagovornika, neizvesnost u pogledu budućih isporuka i dalje će snažno uticati na kretanje cena.
Mijušković podseća da berze reaguju ne samo na stvarne poremećaje već i na političke izjave, najave i očekivanja.
Govoreći o posledicama energetske krize po Evropu, Ružica Vranjković ističe da je nedostatak dizela jedan od sve ozbiljnijih problema.
Navodi da je Evropa ranije raspolagala većim brojem rafinerija, ali da su mnoge u međuvremenu zatvorene.
Zbog toga je evropsko tržište osetljivije na poremećaje u isporukama nafte i gotovih derivata.

Iako postoje mogućnosti snabdevanja iz Norveške i drugih izvora, usporen transport i geopolitičke tenzije otežavaju redovne isporuke.
Vranjkovićeva ukazuje da pojedine države razmatraju ponovno pokretanje rafinerijskih kapaciteta, ali da su za to potrebni vreme i značajna finansijska sredstva.
Problemi se, međutim, ne ograničavaju samo na Evropu. Kao primer rastućeg pritiska na državne budžete navodi Japan, koji je najavio postepeno ukidanje subvencija za benzin.
Profesor Mijušković smatra da je evropska politika smanjivanja zavisnosti od ruskih energenata imala značajne ekonomske posledice.
Prema njegovoj oceni, ta politika je bila i sredstvo političkog pritiska na Rusiju zbog rata u Ukrajini, ali je istovremeno povećala troškove evropske privrede.

Smatra da potpuno odustajanje od ruskih energenata neće biti lako ostvarivo i da bi buduće promene geopolitičkih okolnosti mogle da dovedu do preispitivanja dosadašnjih odluka.
Mijušković ocenjuje da su visoki troškovi energije jedan od faktora koji utiču na slabljenje konkurentnosti evropske ekonomije.
Kao primer prevage ekonomskih interesa nad političkim razlikama navodi dogovor SAD i Rusije o isporukama dizela. "Jer ekonomija je, koliko god neko hteo da ospori, uvek jača od politike", naglašava Mijušković.
Pored nestabilnosti na svetskom tržištu nafte, za Srbiju je posebno važno pitanje nastavka rada Naftne industrije Srbije. Operativna licenca NIS-a ističe 30. oktobra, a upućen je zahtev američkoj Kancelariji za kontrolu strane imovine (OFAK) za njeno produženje.

Ružica Vranjković kaže da očekuje produženje licence, ali naglašava da konačne potvrde još nema.
"Pa mislim da ništa nije rešeno dok ne dobijemo tu potvrdu OFAK-a i ne dobijemo potvrdu iz Vašingtona. Ja očekujem da bude produženje kao i do sada, ali videćemo. Nikad se ne zna dok to pismo ne stigne", ističe Vranjkovićeva.
Smatra da su NIS, MOL i ruski akcionari, "Gaspromnjeft" i "Gasprom", imali dovoljno vremena za razgovore o mogućem rešenju.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







