Srbija za poljoprivredu daje 1,4 milijarde evra godišnje, a efekti izostaju: Gde odlazi novac i zašto nema većeg napretka

Država daje sve više novca poljoprivredi, ali nema očekivanog učinka

05.09.2026. 17:26
  • Podeli:
traktor poljoprivreda njiva kukuruz shutterstock_2733769061-6a9c2f366b40d.webp Foto: Shutterstock

Srbija za poljoprivredu izdvaja sve više novca, ali efekti tih izdvajanja izostaju. Budžetske subvencije za poljoprivredu danas iznose oko jedan odsto BDP-a, a kad se tome dodaju refakcije za gorivo, podrška na lokalnom i pokrajinskom nivou, i ostali povezani rashodi, ukupna javna izdvajanja za poljoprivredu dostižu oko 1,5 odsto BDP-a godišnje što je oko 1,4 milijarde evra. Fiskalni savet u dokumentu "Poljoprivreda Srbije između stagnacije i reforme: proizvodnja, cene i agrarna politika" navodi i da su to, i u evropskim okvirima, velika izdvajanja, ali da ona ne donose odgovarajuće rezultate.

Sadašnje stanje, međutim, kako između ostalog navodi Fiskalni savet, ne mora da bude i dugoročna perspektiva domaće poljoprivrede jer i dalje postoji solidan potencijal za njen razvoj.

Ocenjuje da je Srbiji je potrebna suštinski drugačija agrarna politika, a ne veći agrarni budžet.

Postavlja se pitanje kako promeniti logiku na kojoj poljoprivredna politika trenutno počiva.

Fiskalni savet predlaže postepenu promenu agrarne politike – da se deo postojećih davanja sa kratkoročnih i proizvodno vezanih subvencija preusmeri ka investicijama, modernizaciji, infrastrukturi, upravljanju rizicima, zaštiti prirodnih resursa i podršci malim i srednjim gazdinstvima.

"Prvo, da se težište okrene od kratkoročnih davanja koja se brzo potroše bez većih efekata po sektor – ka investicijama koje će dovesti do trajnih unapređenja. Drugo, da se agrarna politika unapred usmeri na sprečavanje problema, a ne na 'gašenje požara' kad problemi eskaliraju i kad je već kasno. Treće, da se raspodela javnih sredstava oslobodi političke prioritizacije, po kojoj podrška uglavnom ide najbrojnijim i najglasnijim grupama – i usmeri tamo gde daje najveće efekte", navodi Fiskalni savet.

Takav zaokret, kako se dodaje u dokumentu Fiskalnog saveta, ne može se izvesti odjednom – reforma mora biti postepena i predvidiva, sprovedena fazno tokom čitave decenije, kako bi i proizvođači i država imali vremena da se prilagode novim pravilima.

Potrebna je postepena, ali temeljna reforma

"Postojeći model agrarne politike dostigao je svoje granice. Poslednjih godina država je na izazove u poljoprivredi uglavnom odgovarala proširivanjem postojećih programa i uvođenjem novih ad hok mera, dok je osnovna arhitektura sistema ostala nepromenjena. Pošto se uzroci problema ne otklanjaju, svaki ozbiljniji sušni period, cenovni šok ili poremećaj na tržištu stvaraju pritisak za novim budžetskim izdvajanjima.

Zbog toga širenje postojećih programa više ne predstavlja rešenje. Naprotiv, ono bi s vremenom moglo dodatno da učvrsti strukturu podsticaja koja je već pokazala ograničen domet u povećanju produktivnosti, konkurentnosti i otpornosti domaće poljoprivrede, a da, s druge strane, dodatno i trajno optereti budžet Srbije", navodi Fiskalni savet.

Agroekonomski analitičar Žarko Galetin kaže za Euronews Srbija da javnost svoj fokus i odnos prema poljoprivredi svodi na to koliki je agrarni budžet i navodi da se njegova struktura vrlo često poslednjih godina prilagođava zahtevima poljoprivrednika na protestima.

"To nas dovodi do zaključka da agrarni budžet predstavlja jednu iznudicu i usklađivanje zahteva poljoprivrednika sa količinom novca koji država može da izdvoji za poljoprivredu", rekao je on.

Prema njegovim rečima, Srbija ima istorijski najveći agrarni budžet, ali pitanje je da li se to vidi i da li je krajnji efekat tih velikih izdvajanja pozitivan.

"Pozitivan efekat će biti onda kada podignete produktivnost poljoprivrede", navodi Galetin.

Više subvencija ne znači automatski i razvijeniju poljoprivredu

Problem, prema njegovoj oceni, jeste što izdvajanja za poljoprivredu nisu pokrivena strateškim ciljevima.

"Strategija jeste doneta i ona je u principu jedan deklarativan dokument. Međutim, ako agrarni budžet formulišete na bazi zahteva poljoprivrednika na protestima, a ne na bazi neke dugoročne politike, dugoročnog investiranja, vi tada nećete imati uspeh", kaže Galetin.

On ukazuje na to da agrarni budžet Srbije ima veoma malu investicionu notu koja bi trebalo da bude primarna i dominantna** i da podstiče poljoprivrednike na ulaganje u one sisteme koji će obezbediti da se minimiziraju, na primer, klimatske promene, čiji efekti su prethodnih godina bili toliko invazivni da su dovodili do stravičnih gubitaka u poljoprivredi.

On smatra da treba ulagati u zalivne sisteme, u infrastrukturu i sela koja bi zadržala mlade ljude u poljoprivredi.

"Naš prosečni nosilac gazdinstva u srpskoj poljoprivredi u proseku ima 60 godina. Ne možete temeljiti razvoj jedne poljoprivrede sa jednom takvom starosnom strukturom poljoprivrednika kao što mi ovde u Srbiji imamo. To su ljudi koji nisu, u krajnjoj liniji, ni spremni za neke inovacije, digitalno problematično pismeni", rekao je on.

Sve je to, navodi on, jedan korpus problema koji se ne može rešiti tako što će se, na primer,  podizati premije za mleko koje ad hok mogu da reše neki problem.

"Ja ne kažem da to ne treba da se radi, treba, ali u suštini, taj budžet i uopšte izdvajanja za poljoprivredu treba da imaju taj razvojni karakter i da investicioni zamah poljoprivrede bude podstaknut od strane države, a ne da se od slučaja do slučaja, od protesta do protesta, udovoljava i koncipira i agrarni budžet i davanja poljoprivrednicima, kako bi se prividno kupio neki mir na kratak rok i da mi i dalje ostanemo na duži rok jedna relativno zaostala poljoprivreda u odnosu na sve ostale države u Evropi", kaže Galetin.

Prvi korak u promeni agrarne logike

Jedan od najvećih problema koji se više ne može odlagati jesu klimatski rizici.

Galetin smatra da bi najpre moralo da se odreaguje na globalnu promenu klime kako bi se njeni negativni efekti minimizirali.

On upozorava da je Srbija u poslednjih pet godina imala četiri sušne godine, dok oko 60 odsto obradivih površina zauzimaju ratarske kulture koje su posebno izložene vremenskim ekstremima.

Zato kao prvi veliki potez vidi ulaganje u sisteme za navodnjavanje i obnovu postojeće vodne infrastrukture.

Kao jedan od primera navodi sistem Dunav–Tisa–Dunav, čija kanalska mreža ima oko 900 kilometara, ali čiji veliki deo danas nije u funkciji.

"Za početak da krenemo od toga", poručuje Galetin i navodi da bi revitalizacija kanalske mreže zahtevala ozbiljan i multidisciplinaran projekat u koji bi bili uključeni hidrolozi, pedolozi i agronomi.

Preuzmite mobilnu aplikaciju:

Get it on Google PlayDownload on the App Store
  • Podeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()