Pravilo "il riposo" i tajne italijanskih kuvara
Foto: PixabayPutovanje u Italiju za mnoge je životni doživljaj. Uz prelepe pejzaže i bogatu istoriju, svetski poznata kuhinja jedan je od glavnih razloga zašto ova zemlja svake godine privlači milione turista. Italijanska hrana je deo gastronomske svakodnevice i van granica Italije, pa se taj teren mnogima na prvi pogled ne čini stranim.
Ipak, turiste u tamošnjim restoranima često iznenade brojna nepisana pravila koja lokalci strogo poštuju.
Za svakoga ko želi da iskusi Italiju poput pravog lokalnog stanovnika, ključno je da nauči šta se radi, a šta ne, piše Food Republic. Iako svaka regija ima svoj kulinarski identitet, celu zemlju povezuju ista pravila ponašanja za stolom. Neka su manje važna, poput naručivanja Aperol Šprica nakon jela, što može izazvati tek blago čuđenje. Druga vas, pak, mogu dovesti u prilično neprijatnu situaciju – kao što je traženje parmezana za špagete sa plodovima mora.
U Italiji je kafa jednostavna stvar, a njeno ispijanje predstavlja pravi ritual. Osnova svega je espreso, poznat kao "un caffè", kojem se dodaju različite količine penastog mleka za napitke kao što su kapućino, kafe late i makijato. Šećer je uvek dostupan, ali sirupi i drugi moderni dodaci jednostavno nisu deo lokalne kulture.
U Italiji stroga nepisana pravila određuju kada se pije koja vrsta kafe. Najvažnije pravilo jeste da se kapućino nikada ne naručuje nakon 11 sati ujutru!
Italijani kafe sa mlekom piju isključivo za doručak, obično uz slatko pecivo (korneto). Većina lokalaca duboko veruje da toplo mleko drastično usporava probavu nakon obilnog obroka. Zbog toga se nakon ručka ili večere pije isključivo i samo čisti espreso.

Italija je nadaleko poznata po svežim plodovima mora, od lingvina sa školjkama do kremastog rižota. Ipak, ako naručite jelo sa plodovima mora i od konobara zatražite rendani sir, rizikujete da izazovete veoma negativnu reakciju. U Italiji se ovo smatra ozbiljnim kulinarskim prekršajem, a u ugostiteljskim krugovima su poznate priče o konobarima koji su takve zahteve gostiju glatko odbili.
Tradicionalna italijanska kuhinja uvek daje prednost savršenoj ravnoteži sastojaka nad ličnim željama pojedinca, zbog čega se mešanje sira i plodova mora smatra gotovo svetogrđem.
Glavni razlog je intenzitet ukusa. Lepota italijanskih jela sa plodovima mora leži u svežini i blagom, slatkastom ukusu mora, a dodavanje jakog, slanog sira potpuno uništava tu prirodnu ravnotežu.
Malo je stvari koje pružaju veći užitak od ispijanja Aperol Šprica na toplom italijanskom suncu, ali to iskustvo može pokvariti narudžbina u pogrešno vreme.
Aperol spada u kategoriju aperitiva, odnosno pića koja se poslužuju isključivo pre jela kako bi stimulisala apetit. U ovu grupu spadaju i Kampari, Negroni i Belini. Sama reč dolazi od latinskog glagola “aperire”, što znači “otvoriti”, pa aperitivi služe za otvaranje obroka.
Naručivanje aperitiva nakon večere siguran je znak konobaru da ste turista koji ne poznaje tradiciju. Nakon jela piju se digestivi, čija je svrha da umire želudac i pomognu u varenju hrane. To su obično znatno jača, žestoka pića poput limončela, grape, amara ili sambuke. Poslužuju se u malim čašama i piju se lagano, najčešće bez leda.

Život u Italiji je znatno opušteniji nego u većem delu Evrope, a jedan od najvažnijih običaja jeste "il riposo" – tradicionalni popodnevni odmor. Ovaj period obično traje između podneva i 15 ili 16 sati, kada se prodavnice zatvaraju, ulice utihnu, a restorani prave obaveznu pauzu između ručka i večere. Običaj je nastao kao praktičan način da se izbegnu najveće mediteranske vrućine, a vremenom je prerastao u kulturnu normu.
"Il riposo" može prilično neugodno da iznenadi turiste koji u to vreme krenu u potragu za ručkom i zateknu zaključana vrata, posebno u manjim i autentičnijim mestima. Iako restorani u strogim turističkim centrima velikih gradova često ostaju otvoreni tokom celog dana, na tim mestima rizikujete lošiji kvalitet hrane i znatno više cene. Najbolji savet je da unapred proverite radno vreme restorana i iskoristite popodnevnu pauzu za predah, baš kao što to rade i sami Italijani.
U mnogim restoranima širom sveta važi zlatno pravilo da je gost uvek u pravu, pa šefovi kuhinja rado prilagođavaju sastojke željama posetilaca. U Italiji je situacija potpuno suprotna i menjanje tradicionalnih recepata nije uobičajeno.
Kada tanjir izađe iz kuhinje, on se smatra savršenim i gotovim proizvodom. Traženje da se izbaci neki sastojak ili doda nešto po vašem ukusu može se protumačiti kao uvreda i preispitivanje stručnosti samog kuvara. Izuzetak su, naravno, dokazane alergije i ozbiljni zdravstveni razlozi, koje će svaki ugledni restoran uvek uzeti u obzir.
NAPOMENA: Komentarisanje vesti na portalu UNA.RS je anonimno, a registracija nije potrebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uverenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanjedrugih sajtova kroz komentare.
Svaki korisnik pre pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.







